Piše: Mark Twight
U press-paketu Warner Brosa se može pročitati: „ Kako bi bili spremni za borbu, treninzi su težili atletizmu, uz pomoć složenih pokreta, dizanja i bacanja. Umjesto sprava korištena su primitivna sredstva -medicinke, utezi s ručkama i karike. Svaki trening je bio natjecateljskog karaktera, na principu kazne i nagrađivanja, a rezultate smo svaki dan objavljivali na oglasnoj ploči, kako bi ih svi mogli vidjeti."
Ova vrsta vježbanja za nas je svakodnevnica, ali za neke je bilo neobičan, kako rad, tako i način izražavanja. Gerry Butler je rekao: „Prvi put u životu su me nazvali debelim kada sam dobio ovu ulogu." Mnogi vanjski suradnici su bili revoltirani zbog kazni, ili zbog toga što je naziv nekog zadatka, glasio „Spas gubitnika". Netko je upitao: „Vi ljude zovete gubitnicima? To nije lijepo!" Odgovorio sam da mi nismo ovdje radi druženja, nego radi zadatka koji moramo izvršiti.
Uobičajeni znatiželjnici žele saznati sve o magičnim treninzima i što smo točno radili s glumcima, da tako dobro izgledaju. Većina njih se razočara, dok se drugi začude, čim čuju da je magija zapravo intenzivan i uporan rad. Ponekad smo i mi bili začuđeni da su glumci voljni tako teško i intenzivno raditi.
Prva kriva pretpostavka jest da smo koristili bodybuilding program koji se temelji na postupno sve većim utezima i na sve većim obrocima, a kao posljedicu dobili smo ogromne glumce. Mi smo išli suprotnim putem: uvrstili smo ograničenje kalorija, ne bi li ljudi izgledali prirodno, divlje i žilavo, s definiranim mišićima.
Za uloženi napor i regeneraciju prehrana je bila jedva dostatna. Fizičke izazove smo određivali slučajnim odabirom, kako nikada ne bi bili u uravnoteženi: kako zasigurno nikada ne bi znali na što mogu računati; kako bi izazvali stresnu reakciju; kako bi ih slomili; kako bi se osramotili jedni pred drugima, a što će rezultirati međusobnim povjerenjem.
Povjerenje je potrebno da bi međusobno mogli otići do krajnjih granica, jer film govori upravo o tome - stavljanju svega na kocku. Pošto se vježbanje borbe, kondicioniranje i konzumiranje hrane odvijalo u istom prostoru - u jedno te istoj prostoriji - glumci i kaskaderi su sve radili zajedno pred znatiželjnim očima onih drugih.
Kršenje dijete je također bilo evidentirano; davala se počast kada se dogodio neki izuzetno istaknuti rezultat; ispoljavalo bi se opće divljenje kada bi se bez greške izvela neka vrlo kompleksna koreografija. Naš pristup, pokreti i djelatnost su mnogima značili novinu. Neki su se opirali, dok su drugi s velikim oduševljenjem prihvatili novu metodu.
Naš cilj je bio, a njega je postavio redatelj Zack Snyder - oblikovati ih u ekipu, u jedinstvenu snagu, čije međusobno povjerenje prelazi okvire ekrana. Kod svakog takvog projekta prvi je korak kod treniranih subjekata postići njihovo poštovanje i bezuvjetno povjerenje. Zack je pomogao time, što se i sam pridružio „u pripremi municije", tj. tjedno 3-5 puta je trenirao sa nama. Onim danima kada su glumci i kaskaderi došli u 8:30 sati, Zackove rezultate toga jutra su već mogli vidjeti na ploči. Saznanje da je i on ustao tog jutra i već zaslužio kalorije za taj dan, stimulirao ih je na još veće napore. „Neki su se uzdigli, drugi se okrenuli na drugu stranu..."
Ekipa glumaca i kaskadera je morala biti dovoljno fizički pripremljena da izdrži treninge borbi i nauče koreografiju, kojom su upravljali Damon Caro i Chad Stahelski. Kako bi postigli cilj, naš moto je bio: izgled je posljedica fizičke pripremljenosti. Ovaj ideal je bila naša ideja vodilja u radu. Moj asistent, Logan Hood i ja istovremeno smo radili na stvaranju ekipe, bili treneri, i kažnjavali. Dali smo im dobar primjer i, osim nekoliko ozljeda uslijed pretjerivanja (bili smo 10-12 sati u dvorani, tjedno 5 dana tijekom 4 mjeseca), naša utreniranost se razvijala zajedno sa našim subjektima. U jednom intervjuu Butler je ovako sažeo svoja iskustva: „Skoro je sve, što god je Mark Twight servirao, bilo toliko teško, da si poželio, da se nisi ni rodio - štoviše, toliko teško, da si poželio da se ni on nije rodio."
Kako bi garantirali da će i dečki izdržati cijeli projekt do kraja, uz težak rad veliki naglasak smo stavili i na regeneraciju: na licu mjesta je bio maser svaki dan i jedan kineziolog dva puta tjedno, kako bi pomogli svakome tko ima problema. Naš rad je rezultirao i slijedećim - i kaskaderi su ostali zdravi: „ Ogromna je pomoć, što se tiče preventive od ozljeda, izdržljivost i sposobnost koncentracije." - rekao je Caro. „Kod koreografije borbe samo određeno vrijeme stoji na raspolaganju za fizičko vježbanje. Ono što je Mark dao ovom projektu, jest funkcionalna snaga, a ne istaknuti bicepsi i pločasti trbušni mišići."
Funkcionalno znači da fitness odgovara zadatku. Naše metode su bile ispravne, odgovarale su zadacima. U našem radu cilj određuje metode. Metode su ponekad bile okrutne: oni koji su preko vikenda skrenuli s puta, u ponedjeljak smo ih slomili u dvorani. A pritisak je grubu sirovinu isklesao u dijamante, kako što ste i vidjeli na filmskom platnu. Kriva je bila pretpostavka da je „Spartanski program vježbanja" namješten. „300" je odličan test, kojem su mogli pristupiti samo oni koje smo za to smatrali spremnim. Na kraju četveromjesečnog projekta 17 ljudi je napravilo sljedeće vježbe.
(Logan i ja smo također bili među tih 1 7). To je otprilike polovica ekipe. Nadzirali smo svaki test, i kod svakog ponavljanja uzimali u obzir samo one rezultate koji su odgovarali našim očekivanjima vezano za formu i teritorij kretanja.
Kao i svako vježbanje, „300" je također teško, ali izvedivo, i to znaš ako si ga već napravio, ali strah koji se javljao prije njega (koji smo još i pojačali) je kod nekih ljudi unaprijed kočio uspjeh. Ovaj sustav vježbanja je vatrena linija, koju su neki savladali, a neki još uvijek tapkaju pred njom.
Što se tiče redovnog dnevnog vježbanja, nije postojao stalni, strukturirani program. Tijekom četveromjesečnog perioda nismo ponovili niti jedan trening. Cilj je bio da u, za borbu potrebnom trodimenzionalnom teritoriju kretanja i svakoj vrsti pokreta, povećati izdržljivost i sposobnosti. To smo postigli tako što smo sustavno mijenjali izazove, kako bi stvorili jedno stanje opće uravnotežene fizičke sposobnosti.
Butler je primijetio da je moje viđenje vježbanja: „ Idi dotle, dok se ne počinješ brinuti za svoj život, pa kreni dalje. I napravi još više." Stvorio je povezanost između fizičkog i psihičkog: „To je ujedno bila i priprema za mentalno stanje kralja Leonida. Spartanci su bili izvježbani za to da budu najbolji, i a mi bi trebali biti sramežljivi što smo i mi sada najbolji? Mi, spartanci, toliko smo svjesni toga tko smo, da netko sa strane to nikada neće moći pojmiti". Čini mi se da smo i mi na sličan način napisali program za ovaj zadatak: fizičko iscrpljivanje je ujedno pripremalo i um za ovu ulogu. Da li je sve to bilo djelotvorno? Za one, koji su obavili posao, da (koji su pazili i kontrolirali što stavljaju sebi u usta). Ojačali smo one koji su krenuli sa samokontrolom, ali disciplinu nismo mogli nametnuti onima koji uopće nemaju samokontrolu. Do samog kraja je Vincent Regan smršavio 18 kilograma u 8 tjedana. Na početku je mogao podići teret nešto malo manje od svoje tjelesne težine što je do kraja naraslo na veličinu opterećenja od skoro dvostruke tjelesne težine. 85% od svog maksimuma je mogao pokrenuti vezanih očiju, a ujedno je tijekom najintenzivnijih treninga bio spreman odglumiti Shakespearea.
Andrew Pleavin je samo 5 tjedana vježbao sa nama, ali mu se broj zgibova sa šest povećao na 23; 500 metara je odveslao za 1:25 sekundi, 5000 metara ispod 18:12; a test „300" napravio za 18:11. Među kaskaderima su također rođene slične promjene, kapacitet rada im je u većini slučajeva postao veći. Čak su i oni, koji su stigli relativno istrenirano, povećali svoje mogućnosti, jer smo ih bocnuli i ukazali na njihove slabe točke.
Sve ovo je jedan nevjerojatan doživljaj, što i ne vjerujem da bi ga mogli ponoviti. Od pisaca do redatelja, od glumaca do kaskadera, bilo bi teško ponovo sastaviti ekipu koja je toliko talentirana i vjerna svom poslu, i voljni tako intenzivno, ako je potrebno, raditi nevjerojatno dug niz sati bez prekida.
Drago mi je što sam mogao utjecati na sve te ljude, i što sam mladim kaskaderima nametnuo jedan ideal. Ja sam isto toliko učio koliko sam njih podučavao. Da, to je timska industrija, tu se stvari grade na privid, ali energija i napor iza svega su ljudski. A u ovom slučaju, ti ljudi su bili doista dobri ljudi!
U press-paketu Warner Brosa se može pročitati: „ Kako bi bili spremni za borbu, treninzi su težili atletizmu, uz pomoć složenih pokreta, dizanja i bacanja. Umjesto sprava korištena su primitivna sredstva -medicinke, utezi s ručkama i karike. Svaki trening je bio natjecateljskog karaktera, na principu kazne i nagrađivanja, a rezultate smo svaki dan objavljivali na oglasnoj ploči, kako bi ih svi mogli vidjeti."
Ova vrsta vježbanja za nas je svakodnevnica, ali za neke je bilo neobičan, kako rad, tako i način izražavanja. Gerry Butler je rekao: „Prvi put u životu su me nazvali debelim kada sam dobio ovu ulogu." Mnogi vanjski suradnici su bili revoltirani zbog kazni, ili zbog toga što je naziv nekog zadatka, glasio „Spas gubitnika". Netko je upitao: „Vi ljude zovete gubitnicima? To nije lijepo!" Odgovorio sam da mi nismo ovdje radi druženja, nego radi zadatka koji moramo izvršiti. Uobičajeni znatiželjnici žele saznati sve o magičnim treninzima i što smo točno radili s glumcima, da tako dobro izgledaju. Većina njih se razočara, dok se drugi začude, čim čuju da je magija zapravo intenzivan i uporan rad. Ponekad smo i mi bili začuđeni da su glumci voljni tako teško i intenzivno raditi.
Prva kriva pretpostavka jest da smo koristili bodybuilding program koji se temelji na postupno sve većim utezima i na sve većim obrocima, a kao posljedicu dobili smo ogromne glumce. Mi smo išli suprotnim putem: uvrstili smo ograničenje kalorija, ne bi li ljudi izgledali prirodno, divlje i žilavo, s definiranim mišićima.
Za uloženi napor i regeneraciju prehrana je bila jedva dostatna. Fizičke izazove smo određivali slučajnim odabirom, kako nikada ne bi bili u uravnoteženi: kako zasigurno nikada ne bi znali na što mogu računati; kako bi izazvali stresnu reakciju; kako bi ih slomili; kako bi se osramotili jedni pred drugima, a što će rezultirati međusobnim povjerenjem.
Povjerenje je potrebno da bi međusobno mogli otići do krajnjih granica, jer film govori upravo o tome - stavljanju svega na kocku. Pošto se vježbanje borbe, kondicioniranje i konzumiranje hrane odvijalo u istom prostoru - u jedno te istoj prostoriji - glumci i kaskaderi su sve radili zajedno pred znatiželjnim očima onih drugih.
Kršenje dijete je također bilo evidentirano; davala se počast kada se dogodio neki izuzetno istaknuti rezultat; ispoljavalo bi se opće divljenje kada bi se bez greške izvela neka vrlo kompleksna koreografija. Naš pristup, pokreti i djelatnost su mnogima značili novinu. Neki su se opirali, dok su drugi s velikim oduševljenjem prihvatili novu metodu.Naš cilj je bio, a njega je postavio redatelj Zack Snyder - oblikovati ih u ekipu, u jedinstvenu snagu, čije međusobno povjerenje prelazi okvire ekrana. Kod svakog takvog projekta prvi je korak kod treniranih subjekata postići njihovo poštovanje i bezuvjetno povjerenje. Zack je pomogao time, što se i sam pridružio „u pripremi municije", tj. tjedno 3-5 puta je trenirao sa nama. Onim danima kada su glumci i kaskaderi došli u 8:30 sati, Zackove rezultate toga jutra su već mogli vidjeti na ploči. Saznanje da je i on ustao tog jutra i već zaslužio kalorije za taj dan, stimulirao ih je na još veće napore. „Neki su se uzdigli, drugi se okrenuli na drugu stranu..."
Ekipa glumaca i kaskadera je morala biti dovoljno fizički pripremljena da izdrži treninge borbi i nauče koreografiju, kojom su upravljali Damon Caro i Chad Stahelski. Kako bi postigli cilj, naš moto je bio: izgled je posljedica fizičke pripremljenosti. Ovaj ideal je bila naša ideja vodilja u radu. Moj asistent, Logan Hood i ja istovremeno smo radili na stvaranju ekipe, bili treneri, i kažnjavali. Dali smo im dobar primjer i, osim nekoliko ozljeda uslijed pretjerivanja (bili smo 10-12 sati u dvorani, tjedno 5 dana tijekom 4 mjeseca), naša utreniranost se razvijala zajedno sa našim subjektima. U jednom intervjuu Butler je ovako sažeo svoja iskustva: „Skoro je sve, što god je Mark Twight servirao, bilo toliko teško, da si poželio, da se nisi ni rodio - štoviše, toliko teško, da si poželio da se ni on nije rodio."
Kako bi garantirali da će i dečki izdržati cijeli projekt do kraja, uz težak rad veliki naglasak smo stavili i na regeneraciju: na licu mjesta je bio maser svaki dan i jedan kineziolog dva puta tjedno, kako bi pomogli svakome tko ima problema. Naš rad je rezultirao i slijedećim - i kaskaderi su ostali zdravi: „ Ogromna je pomoć, što se tiče preventive od ozljeda, izdržljivost i sposobnost koncentracije." - rekao je Caro. „Kod koreografije borbe samo određeno vrijeme stoji na raspolaganju za fizičko vježbanje. Ono što je Mark dao ovom projektu, jest funkcionalna snaga, a ne istaknuti bicepsi i pločasti trbušni mišići."Funkcionalno znači da fitness odgovara zadatku. Naše metode su bile ispravne, odgovarale su zadacima. U našem radu cilj određuje metode. Metode su ponekad bile okrutne: oni koji su preko vikenda skrenuli s puta, u ponedjeljak smo ih slomili u dvorani. A pritisak je grubu sirovinu isklesao u dijamante, kako što ste i vidjeli na filmskom platnu. Kriva je bila pretpostavka da je „Spartanski program vježbanja" namješten. „300" je odličan test, kojem su mogli pristupiti samo oni koje smo za to smatrali spremnim. Na kraju četveromjesečnog projekta 17 ljudi je napravilo sljedeće vježbe.
(Logan i ja smo također bili među tih 1 7). To je otprilike polovica ekipe. Nadzirali smo svaki test, i kod svakog ponavljanja uzimali u obzir samo one rezultate koji su odgovarali našim očekivanjima vezano za formu i teritorij kretanja.
Kao i svako vježbanje, „300" je također teško, ali izvedivo, i to znaš ako si ga već napravio, ali strah koji se javljao prije njega (koji smo još i pojačali) je kod nekih ljudi unaprijed kočio uspjeh. Ovaj sustav vježbanja je vatrena linija, koju su neki savladali, a neki još uvijek tapkaju pred njom.
„300"
- 25 zgibova
- 50 dizanja sa 60 kilograma
- 50 sklekova
- 50 skokova na švedski sanduk (visine od 60 cm)
- 50 „brisača" na podu držati šipku od 60 kg
- 50 Kettlebell (16 kg) podići i potisnuti(između ponavljanja mora dotaknuti pod)
- 25 zgibova
Što se tiče redovnog dnevnog vježbanja, nije postojao stalni, strukturirani program. Tijekom četveromjesečnog perioda nismo ponovili niti jedan trening. Cilj je bio da u, za borbu potrebnom trodimenzionalnom teritoriju kretanja i svakoj vrsti pokreta, povećati izdržljivost i sposobnosti. To smo postigli tako što smo sustavno mijenjali izazove, kako bi stvorili jedno stanje opće uravnotežene fizičke sposobnosti.Butler je primijetio da je moje viđenje vježbanja: „ Idi dotle, dok se ne počinješ brinuti za svoj život, pa kreni dalje. I napravi još više." Stvorio je povezanost između fizičkog i psihičkog: „To je ujedno bila i priprema za mentalno stanje kralja Leonida. Spartanci su bili izvježbani za to da budu najbolji, i a mi bi trebali biti sramežljivi što smo i mi sada najbolji? Mi, spartanci, toliko smo svjesni toga tko smo, da netko sa strane to nikada neće moći pojmiti". Čini mi se da smo i mi na sličan način napisali program za ovaj zadatak: fizičko iscrpljivanje je ujedno pripremalo i um za ovu ulogu. Da li je sve to bilo djelotvorno? Za one, koji su obavili posao, da (koji su pazili i kontrolirali što stavljaju sebi u usta). Ojačali smo one koji su krenuli sa samokontrolom, ali disciplinu nismo mogli nametnuti onima koji uopće nemaju samokontrolu. Do samog kraja je Vincent Regan smršavio 18 kilograma u 8 tjedana. Na početku je mogao podići teret nešto malo manje od svoje tjelesne težine što je do kraja naraslo na veličinu opterećenja od skoro dvostruke tjelesne težine. 85% od svog maksimuma je mogao pokrenuti vezanih očiju, a ujedno je tijekom najintenzivnijih treninga bio spreman odglumiti Shakespearea.
Andrew Pleavin je samo 5 tjedana vježbao sa nama, ali mu se broj zgibova sa šest povećao na 23; 500 metara je odveslao za 1:25 sekundi, 5000 metara ispod 18:12; a test „300" napravio za 18:11. Među kaskaderima su također rođene slične promjene, kapacitet rada im je u većini slučajeva postao veći. Čak su i oni, koji su stigli relativno istrenirano, povećali svoje mogućnosti, jer smo ih bocnuli i ukazali na njihove slabe točke.Sve ovo je jedan nevjerojatan doživljaj, što i ne vjerujem da bi ga mogli ponoviti. Od pisaca do redatelja, od glumaca do kaskadera, bilo bi teško ponovo sastaviti ekipu koja je toliko talentirana i vjerna svom poslu, i voljni tako intenzivno, ako je potrebno, raditi nevjerojatno dug niz sati bez prekida.
Drago mi je što sam mogao utjecati na sve te ljude, i što sam mladim kaskaderima nametnuo jedan ideal. Ja sam isto toliko učio koliko sam njih podučavao. Da, to je timska industrija, tu se stvari grade na privid, ali energija i napor iza svega su ljudski. A u ovom slučaju, ti ljudi su bili doista dobri ljudi!
Izvor: Muscle Sport
No comments:
Post a Comment